Entries from December 2005 ↓

Evo, sad isprobajem neke nove mogućnosti postanja bloga iz Worda pa da vidimo kako to ide, dal mijenja i koliko izgled stranice i tako.
Inače, već nas danima nema doma, tako da niti ne pišem ništa osim ovog evo sada tako da ću ukratko.
Naime, Matja nam je danas bio filmska zvijezda. Glumio je indigo dijete u nekoj studentskoj vježbi koju je radila studentica druge godine režije Kristina. Bilo je zanimljivo vidjeti svu tu gungulu oko snimanja i Matiju kaotičnog ponašanja koji je jedva uspio odtrpiti dva dubla, kod trećeg je već ispuzao dok su se pripremali za početak snimanja i to je bilo to.
Jućer smo samo malko onako sjedili i pušili joint.
Nadam se da je to samo privremeno, ali čini mi se kao da se Barb i ja polako udaljavamo. Ma serem, nije tako, samo sam umoran od dva dana dadiljanja. Onaj slatki umor pred san i joint.

U izležavanju i glupim bespredmetnim razgovorima. Iako doduše, odgledali smo Barbarin omiljeni “krimi” i valjali se po krevetu dok je Matija bezuspješno izigravao praščića, a ja kobajagi vuka te se povremeno zalijetao u mali Ikein sto, izimproviziranu praščićevu kućicu. Onda je u jednom trenu Matija zabrijao da je teta u vrtiću, a ja da sam Jan (navaljalac iz njegova vrtića
Zvončić, grupa - pužići, iako više nitko ne puzi…) pa mi je uvalio dudu i
pokrio me.
Odgledao vijesti s povremenim Barbi upadima “ništa ne radiš!”, jebiga, dušo, nisam stvoren za kućanske poslove, ja sam mislilac, mag, umjetnik, čudotvorac, takvi se ne jebu s peglama, kuhinjom, robicom, mašinom za pranje
:)
No ipak sam pristao na djelomično pranje suđa nakon što mi je debilu pronašla papuče. Štonisam u stanju pronaći male svakodnevne stvari, to je milina! Još me obuzme panika i zasljepi bijes pa u bunilu često i pogledam traženu stvar ali je ne uočavam. Trebao bi raditi na koncentraciji, kažu da je joga dobra za to. Možda da opet počnem s tibetancima, pa polako uvedem jogu? Ajde, vidjet ćemo.
Neplanirani izlet na Ponikve ispao je upravo kako i ispadaju neplanirani izleti: S gomilom nepredvidljivih gluposti poput beskrajnog čekanja Mikole, Dolores i Matka do ruba Matijine pospanosti, gubljenje oko Ponikava pa zatim i smrzavanje u kratkoj šetnjici uz nestimulativan razgovor. (Ne znam je li to zbog oove hiper pisalice u vidu blogova al bojim se da polako postajem sam sebi najboljim sugovornikom, istina, nadam se još uvijek da je samo faza ali ipak je GROZNO!) Matija je svo vrijeme dok smo bili gore spavao Barbi u naručju te nije ni vidio šumu u koju je inzistirao krenuti da potražimo Vukozmaja ili Zmajovuka kako se uzme pa se nije niti stigao glasati kako sam ga jutros naučio nešto kao “Auuuuugrooooaargh!” Zmajovukov zov kad osjeti da je u opasnosti.

Večeras Roščićeva i Mikić u Matanićevom filmu! Baš me zanima. Znam samo da se radi o tipu sa sidom koji je širi okolo i da je dio filma snimljen na Opatovini…

To je to, odo u sobu, spavaću, da vidim što rade ono dvoje. BOK!