Maglaa svudaa magla oko naas

Poneki tutanj u daljini odaje vrlo visok postotak primitivluka u gradu na Savi, magla je izmilila iz svih pritoka, močvara, trošnih podruma i preljevase po izgaženom asfaltu i naguranih autotmobila hrvatskih, bosanskih i njemačkih regitracija. Božić kao magnet privukao raštrkane obitelji u bezperspektivnu sredinu, istu onu iz koje su prije desetljeća s jezom pobjegli, neki da ne pomru od gladi i oni drugi od gnušanja primitivizmom.
Visoke pete na nogama četrnaestogonišnjakinje u 2 ujuro na glavnim ulicama grada, ušminkane slojevito razmahale kukovima na narodnjake koji se sinhrono šire iz kavana u nizu s obe strane. Prizor je to koji sam vidio prije dvije godine u istom ovom Brodu, a bojim se da se danas ne dogodi isto, zato ću ostati doma i gledati televiziju, srkati pijanog šarana i točati kruh u vino. Neću se napiti s ujom Zvonetom koji s didom Zdravkom raspravlja o ustašama i partizanima pa rasprava postane žestoka svađa pa se psuju, urlaju, crvene pa se grle, pjevaju i plaču. Pa svi utihnu pred televizijskim filmom o mladom Woytili, stegnu im se grla, šmrcaju i suze brišu. Ujko Zvone ne dolazi ovaj Božić, a neće ni idući, već su svi na Braću, postali su boduli pravi. Ovaj Božić neću ni obilaziti crkvu da ne sretnem licemjerne katolike u gradu na Savi gdje glavni kriminalac slovi kao cijenjeni političar a suci naručuju ubojstva. Gdje nitko ne radi a svi troše pare u kafani. Gdje ne postoji kultura, samo vodka, rakija, narodno veselje i sumljivi bogataši sa blagim lagano tupim osmjehom i hvaljenisus na ustima. Gdje ono malo normalnih ljudi okreće glavu da ne poludi, skrušeno zabijaju nos u svoje male poslove i zahvaljuku bogu što nije rat i što se već živi nekako.