Sad sam malo uhvatio prilike da pišem dok mi se golema količina podataka polako pretače u virtualne sfere. Šmrćem, bit će od alergije, po prvi put u životu prolazim te muke. Zaključio sam na nikako ne može biti prehlada, peku me pluča, nos začepljen, kišem. Odjednom shvaćam sve one muke mojih prijatelja koji su kihali u proljeće, suzili, šmrcali…
Od zadnjeg posta nije se puno promijenilo osim što sada glancom blistau naši parketi, ma ko novi. Od tog sjaja jedino što ne valja su gadna isparavanja od kojeg ti se ljulja i vrti i povrača i mori te glavobolja. Ponovo je došlo sve na svoje mjesto desetak dana nakon što je cijeli stan bio u potpunom rasulu.
Što se posla tiče, tu na žalost nema dobrih vijesti. Kako sam obećao da će to sve ostati u krugu najbližih suradnika ne bi ovdje iznosio detalje, al otprilike radi se o najperfidnijem opstruiranju rada mog prijatelja. Na rubu je da sve ode u vražju materinu, eto toliko. No ukoliko dobijem zeleno svjetlo, znat će se i to, al prvo u Feralu.
Došlo je toplo vrijeme, Faki se približava, navikavam se na Ivorovu obitelj u komšiluku i njihov novi stan. Jučer smo bili u kvartovskom parku, Ulika je vrajža, stalno nešto smišlja, kombinira, gnjavi.
Kako moram dadiljat brata (17 god. ne pitajte ništa, moja stara je to) sad par dana živim u gradu, dovršavam neke poslove, skidam kile natučene uskršnjim prežderavanjem & lijenčarenjem.
Ganulo me čitanje epitafa Račanu na 101, to će sad biti vijest sljedećih dana. Skužio sam da mi se opako radi neki art, dosta mi je ovog kapitalizma, ovo je vapaj, upomoć. Znam zasigurno da želim vidjeti svijeta, upoznati ljudi, napasati se životne energije. Gitara skuplja prašinu kod Luke, Ivorov bas također. Nacrtao sam neku skicu za fakijev spomenik, Ivor je predložio da radimo svećano otkrivanje tog spomenika kao muzičko scenski događaj, a meni je muka od pomisli koliko ću morati kombinacija, natezanja i ina sranja podnositi da bi se u to aktivno uključio.
Stari zove učestalo, pojavila se priča u regionalu koja dobro ocrtava do koje mjere je on u iluziji. Dok mi svaki puta priča kako je divno, krasno i kako se ponovno osniva Leonardo, Fric koji mu je, kao, sklon iz njegovih euforičnih naklapanja iščitava još jednu šalu na tragu one iz vremena predsjedničke kandidature.
