Punto stoji u 6. koloni zadnji po redu čekajući trajekt za Supetar. U svakoj koloni ima cca 5 auta, znači da sam ja 30-i. Crna slutnja prolazi mi pred očima. Stane ih točno 30, a ja sam 31. Ispred mene široki dvometraš tupog blagog pogleda, slomio bi me kažiprstom i palcom samo da poželi. Ja kukam, urlam. Psujem. Debili! Što ste mi onda prodali kartu? Prevaranti! On samo i dalje tupo gleda, navlači onaj blagi utegnuti osmjeh. Jedna mu se obrva sažaljivo nakrivi. Žao mi je, gospodine. prvi sljedeći je već u 6 ujutro, Vi ste prvi na redu. Prošećite se malo Splitom, ima lipa riva, lipe cure, ima dobar koktel bar ST-Riva.
Jašta, ima. Točno je iznad Rive. Uklopljeni u antičke stupove stoje blesavi nacereni turisti i gledaju novu izglancanu rivu. Naručujem legendarno piće kojem Bunuel u svojoj autobiografiji piše hvalospjeve. Martini dry, molim lijepo. Dva puta ponavljam dry da se ne bi ponovila epizoda s čašom punom leda iz Supetra od prije mjesec dana. Frajer puni poznatu stožastu čašu ledom do vrha i krene miješati u šejkeru. Evo ga opet, debil. Ma iskopirat ću to Bunuelovo poglavlje gdje je recept za martini po svim birtijama Jadrana! Ali ipak, kad je završio s šejkerom, istresao je sav led iz čaše u smeće i polako sipao sadržaj. Došla je i maslina s čačkalicom. To je već to, može. Sjedam na terasu među engleze. Dok pijem razmišljam kako to definitivno nije moje piće. Ili ću se morati naviknuti, ili se to pije na drugi način, ili ću se predati i prihvatiti da sam biska tip. Ili viljemovka. Baš me zanima dal postoji viljemovka martini, kao što ima vodka martini? Izgleda da mi je đin u cijeloj priči loše sjeo, al efekt je točno onakav kakav je Bunuel opisao. Potiče maštu i kreativnost.
Od martinija sam se počeo užasno znojiti. To je sad valjda prokuljalo ono što potiskujem već pola dana. Krenuo sam negdje u 5, a došao u Split ok 9 i po. S obzirom da sam žderao grah s pancetom, a na panceti nisu štedili, može se reći, nije ni čudo da sam se znojio ko majmun. Sjedim u puntu okružen hrpom poljaka koji isto čekaju. Čekaju ponoć da dođe trajekt.
Počelo je ukrcavanje u trajekt, kolona po kolona, auto po auto, i eto, idem i ja prema razjapljenim raljama čelične uspuhale morske nemani. Lagano ciljam preko izrezbarenih potpornja, evo, već me mornar usmjerava prema traci u kojoj sam prvi po redu. Punto je na trajektu!
