Hipi-šizik metafizik!

Rambo Amadeus, svjetski mega car koji je prije 4 dana održao koncert u Aquariusu podijelio je s nama još životne mudrosti. S obzirom da su mi se stopala smrznula jer se ljudi iz Aquariusa nisu potrudili osigurati adekvatno grijanje, nisam pretjerano bio oduševljen koncertom. Više sam razmišljao o tome kako da uvalim smrznute prste pod poplun. Ali kako je Rambo svjetski mega car, koncert je, u stvari, bio odličan. Malo neobičan, doduše, jer je sad zbog novih stvari skupio sastav koji ima D&B zvuk i na momente podsjeća na legendarni instrumental od Beastie Boys. To je pravilo određene probleme kod sviranja starih stvari zbog potpuno drugačijeg zvuka.

Ovo je peti nastup Antonija Pušića koji sam gledao, nije najbolji, ali je svejedno sjajan. Njegovi posljednji studijski uradci sve više su cinični, autistični, ali samim time i meni draži. Obožavam kad netko ne podilazi publici i za mene obožavanje od strana nepreglednih masa nikada nije predstavljao argument za kvalitet. Koncert je okupio nemali broj njegovih fanova. Na moju radost bili su i neki novi klinci, i s njima sam se osjećao nekako bliži jer nisu konstantno vikali naslove pjesama starih preko deset godina. Iza mene je tip iritantno pjevušio sve dionice, kako vokalne, tako i one gitarske. Malo je falilo da mu žvajznem trisku. A i Sven je imao problema, odnosno, Clem, s pijanim primitivnim dvometrašem koji je cijelo vrijeme gurao Clem. Nakon što ga je Sven zamolio da se pomakne malo prema naprijed, tip se samo bahato okrenuo, i dobacio: Štoooo? Ja–a-a nikoga-a ne gura-a-a-aaam. Bio sam na gotovs. Srećom, nije trebalo.

Rambo nam je na dar priredio novu stvar koja se bavi pitanjem zašto neki ljudi uspijevaju u životu. Kako nam je sam rekao, počeo je razmišljati o tome kad ga je zasvrbila egzistencija. Mogućnost svakog čovjeka, po njemu, da uspije ili propadne u životu svode se na tri resursa, a to su pamet, živci i snaga. Pa onda kombinacijama to troje došao je do općenitog popisa zanimanja. Ma koliko suludo zvuči, ja sam ozbiljno razmišljao o toj stvari. Osim što sam sigurno fulao u nekim momentima (hvala Svenu što me sjetio na dio o pjesnicima…) tu najviše fali muzička pratnja, tako da naćulite uši ako iz radio valova čujete:

Hipi šizik - metafizik

(ovo je najnovija verzija koju mi je poslao Rambo, glavom i bradom. Hvala Rambo!!!)

ko ima snage i živaca, taj povazdan ratuje,
ko ima snage a nema živaca, argatuje.
ko ima i živaca i pameti taj komanduje.
Ko ima i snage i pameti, sportski lebac za vrat razbacuje
ko ima i živaca i pameti i snage snima porno filmove
Ko ima živaca, a nema ni snage ni pameti,
njega kocka nevjerna privlači
Ko ima pameti , a nema ni snage ni živaca,
Samo, avaj, pjesnik može biti!
Pjesnička je tuga pregolema,
Ima rime ali smisla nema.
Ko nema ni snage ni pameti ni zivaca,
Taj je pravi hipišizik, metafizik,

Hipišizik metafizik iznad je realnog stanja stvari
Logike čelik s lakoćom reže, savija, pa ponovo vari.