Taj dan je počeo sneno. Vukli smo se kojekuda. Bili smo ni za šta. Kod bake Nade se jela tjestenina, neka čudna kombinacija, kao spoj lazanja i pilećeg gulaša. U Palmotićevoj je standardna atmosfera. Djeca se razbacaju stanom, ratuju oko filma koji će gledati, potom se sve stiša, pa ručak, kafica i onda kući. Svako hvata svoje novine, uglavnom se šuti za stolom ili se nabacuju neke loše fore. Ivor je zabio nos u Vidi i komentirao kako glupo opisuju gitaru koja se sama štima kao proizvod za početnike, a i on i ja jako dobro znamo koje je to sranje kad ti se gitara raštima na pozornici. A nismo početnici. Sjetio sam se tri situacije kad sam se izblamirao s gitarom u ruci.
1. blamaža s raštimavanjem
Stojim u tvornici Badel, imam Svenovu gitaru iz grinderske faze, i sviramo stvar koju ujedno i pjevam. Tu će mi trebati mala pomoć, da se prisjetim, ali mislim da je to bila “Tomislav”. Odjednom pucaju dvije žice. Gitara se od pucanja žica iste sekunde potpuno raštima. Zvuči kao bolesno zavijanje ranjenog slona. Panika. Gledam Svena sa strahom u očima. Sven preuzima na akustičnoj i pokriva stvar, i nekako izguramo do kraja. Gotovo nitko nije primjetio blamažu, ali svejedno je ostao gorak okus u grlu.
2. blamaža s Maršalom Titom
Uopće ne znam kako mi je ikada palo na pamet da mogu svirati solo gitaru. Za to treba imati kilometre u prstima dok ja unatoč dvadeset godišnjem iskustvu sviranja imam tek stotinjak metara. Naprosto, nemoguće je da veliki gitaristi poput Hendrixa, Fritha, Rambo Amadeusa, i slično dođu do toga bez naporne vježbe. Solo instrument je za posebne tipove, meditativne i marljive. Nisam ni jedno. Lutam, skakućem, imam poremećaj pažnje, tako da jedina stvar koju sam ikada naučio kako spada, a i tu ima još posla, je crtanje. I eventualno, pjevanje. Oko pjevanja se nikada previše ne mučim, jedino mi je tekst problem, ali to je druga jedna tema. Uglavnom. Kad moram odsvirati solo, u glavi se nešto poremeti, dogodi se KLIK i meni se prsti pogube. Primjer koji se sjećaju moji dragi suborci je Maršal Tito u duetu s Borisom. Kilavo. Raštimano. Nekima je to bilo smiješno, ali ja sam svejedno uvijek osjećao blamažu. Biće da sam osjetljiv, uvredljiv i razmažen. Možda zato što me otac uvijek oslovljavao “Moj genije”
3. blamaža s kupusom
Ova je najjača, ja sam je zaboravio, ali me drug Nikola podsjetio. Bilo je to u Puli, negdje ’92. Nastup na gitarijadi u Uljaniku, bend The Humps, ja sviram gitaru, furamo neki progresiv punk psihodelija pretenciozan gard. Ja imam gomiletinu efekata, kombiniram ih, svjetla su bila brižljivo namještana preko sat vremena (duže nego je trajao nastup) i Tedi, majstor rasvjete, me dan danas potapša u gradu, onaj vaš nastup u Uljaniku, eh… U toku svirke pokazalo se da ne misle svi kao Tedi.
U trenutku dok sam gazio po prekupoj efekt mašini i mrčio po tuđoj gitari, na mene je doletio kiseli kupus. Naravno, opet moj ego, i umjesto da to pretvorim u šalu, nešto sam srao u mikrofon na temu metalaca jer mi je u tom trenu to izgledalo kao diverzija Devastationa i njihovih fanova koji nisu mogli podnijeti da je novi bend poput našega first liner a oni su već odsvirali svoje. To je samo pogoršalo situaciju, užasno isfrustriralo neke članove benda koji su me brzo nakon tog događaja izbacili iz istog. Bend je bez mene imao još par svirki ali je nestao sa scene. Ostali članovi nisu dijelili moju ambiciju i to je bio kraj.
Kasnije, puno godina nakon nemile blamaže, saznao sam tko je unio kupus. Skužio sam da motivacija nije imala nikakve veze sa mojim muzičkim ukusom. Bilo je osobno. Danas mi se to jedino i čini logično. I u neku ruku, razumijem i zašto.
Pitanja za vas:
- Koja je vaša najgora blamaža, a da ste danas ipak spremni o njoj pisati pričati s osjećajem lagane nostalgije i zajebancije?
- Što mislite, što bi moglo nekog motivirati da donese kiseli kupus na koncert?
- Kako se ponašati kad se dogodi blamaža?
I za kraj, bend kakav sam uvijek želio imati. Čovjek sa bijelim fićom od Humpsa (Tekst: Nikola, da ne bude pardona) je u svojem najboljem izdanju djelovao ovako nekako, ili sam ja barem maštao da tako djeluje.
