Bok svima!
Čekali ste (ako je uopće netko čekao) puni dan zakašnjenja, s obzirom da sam u prošlom postu najavio objavu knjige snimanja (Storyboard) jučer. Danas sam još jednom pregledao sve, jučer je bila novogodišnja kvazi-veselica, pa sam si ipak dozvolio taj jedan dan, nadam se samo da Zima neće zamjeriti. Elem. Kao što je bilo govora u podkastu, tri mandleka u modernoj verziji sreću animagirl koja ih svojim crvenilom, bokovima i raskalašenim ponašanjem zove na druženje, naravno, na Animafeštu. To je u mojoj glavi. Kad budemo to snimili, sigurno će se pojaviti nova tumačenja, a moguće da i sam imam neke skrivene namjere a da to niti ne kužim. U svakom slučaju, drage čitateljice i čitaoci, ovaj put se nadam malo komentara, nisam dugo mrdao po animaciji. Za potpuno razumijevanje molim prvo pročitati sinopsis:
Špica - sinopsis
- Krugovi po ekranu, plešu, formiraju oblik Z, razilaze se, ostaje jedan krug u kojem je fotografija Jelačića, prolaze tramvaji (Timelaps) (4”)
- Razne fotografije betonskih struktura u sekvenci (3”)
- Prolaz uz Tomislavov trg. Šešir se vuče po podu, diže se, iz njega ispada čovjek s aktovkom. Čovjek hoda na lijevo. (2”)
- Dolac, vidi se katedrala. Šešir po podu, čovjek s aktovkom ispada. Čovjek hoda na desno. Zvuk: gradska vreva uz lagano umiksavanje muzike (2”)
- Ispred uspinjače šešir iz kojeg ispada čovjek. Približava se.
- Parkiralište koje se puni i prazni automobilima
- Cvjetni trg, Preradovićeva. Tri čovjeka prilaze stolovima.
- Prvi čovjek čita novine, drugi piše na laptopu, treći razgovara na mobitel.
- Koraci, nacrtane noge s potpeticama. Zvuk: gradska vreva se stišava, čuju se samo potpetice. (1.5?”)
- Pored čovjeka s novinama prolazi nacrtana žena. Čovjek ju prati pogledom. Ugleda ju i čovjek s laptopom.
- Nacrtana žena hoda između stolova. Okrene se. Protegne se. Uzme šešir i zavitla ga. Pozadina postane naslikana, razigrana, apstraktna.
- Tri nacrtana čovjeka se dižu i bacaju svoje šešire u zrak.
- Ispisuju se slova ANIMAFEST-ZAGREB 2008. svjetski festival animiranih filmova.
Tehnika: Sve je pikselacija osim žene na kraju koja je nacrtana. Na kraju, dok žena širi ruke sve postane crtež/slika u tehnici gvaša/akvarela.
5 comments ↓
Kao prvo, sve najbolje i tebi i Babs i Matiji! Kad već ne uživo ili drugačije, a ono ovako.
Ej, sori, ali što su to “mandleki”? Spominješ ih već par puta u podcastima.
Eh, i da! Tek sam sada skužio podcaste i priznajem da si me i malo rastužio s nekima. No dobro, o tome ćemo valjda uživo.
Čuj, izgleda dobro, pitao bi te i da li su šeširi obavezan motiv za Animafest, i otkadam ime li veze s ZŠCF? I još da te pitam, mandleki koji izlaze iz šešira, jesu li to ona ista tri koji onda i sjede na Cvjetnom trgu. Nisam “razabrao” samo iz skica. Mislim da mi je više manje jasna slika o tome što bi napravio. (Jedino što ne znam što je to tehnika pikselizacije). Da li brijem ispravno ako mislim da treba biti dinamično i čarobno na kraju, onako urbano dinamično uz animacijsku magiju?
Čisto ovako, nabacujem razmišljanja o temama i motivima, onim obaveznim. Dakle, tu jeste Zagreb, ali je kulminacija na Cvjetnom trgu. (Možda da provučeš neprimjetno neku političku aluziju s tim mjestom, koja bi bila popularna na prvu loptu?) Gdje i kako je Zagreb magičan, kao nit vodilja.
Druga tema bi po meni trebali biti filmovi. Dakle film. Špica u kojoj se mogu prepoznati i sami natjecatelji. Predstavljanje, najava, u smislu “a sada je na vama”, “a radi se o tome”. Kužiš? Aluzije.
Mislim da se to može postići i s upotrebom različitih tehnika kao što si i najavio. Aluzije tehnikama.
Kada sve to zbrojim mislim da bi moglo biti jako dobro.
Nisam ti dao nove ideje samo sam si dao komentirati ono što sam vidio. Aj bok, uživaj, čujemo se. Keep the good work!
Hm, da, mandleci. Dovraga, komentar upisujem crvenim slovima, asti gospe, morat ću to ispraviti. Ovi tipovi su Mandleci, to su ti isti svo vrijeme. Mandlek ti je animirana autohtono zagrebačka varijanta Chaplinove skitnice. Dakle, neki tutlek, Zagrebčanec, koji naivno ide kroz život i manifestira tipične karakteristike anonimusa. Uvijek je drugačije nacrtan, ali ima neizostavni polucilindar. Pa i Baltazar je neka vrst razrađenog Mandleka.
Ima tekst o Mandleku na Ziminom blogu ako se dobro sjećam, ako ne, kopipejstat ću ga iz newslettera. Mandlek - to smo svi mi :) :) Moj mandlek je i dalje bezličan, ali je moderan, koristi laptop, priča na mobitel, i zadržao je taj polucilindar.
Tehnika pikselacije, dobro da si pitao, sigurno nisi jedini koji to ne zna. Dakle, to je tehnika stop-animacije u kojoj se umjesto lutaka, ili plastelina animiraju ljudi. Dakle, ove žvrljotine će postati kostimirani glumci pred kamerom koji će se pomicati kvadrat po kvadrat, a ja ću ih isto tako slikati. Bit će zanimljivo, jer ću koristiti nešto što sam isprobao - dugu ekspoziciju. Mislim hvatati djelove gdje se puno ljudi kreće, dakle gužva, pa će sve biti razvučeno uslijed duge ekspozicije osim “mandleka” koji će biti nepomičan. Baš me zanima kakav će to efekt na kraju ispasti.
Što se tiče podkasta koji su te rastužili, e sad si me baš zaintrigirao…
Našao sam na post o Mandleku kod Zimamedije pa naučio da ima najviše veze s Lončarićem. Da li bi onda i Zagi bio Mandlek? Čisto etnološki zanima me veza između polucilindra i šestinskog klobuka. :-) A naučio sam i odakle “Z” s točkicama. Dajte napravite knjiga ljudima poput mene, knjiga o povijesti hrvatskog plakata, povijesti ilustracija, crtanih filmova. Knjiga i devedeja!
Može još jedna sugestija u vezi špice? Meni se baš ne sviđa prizor bacanja klobuka/šešira u zrak, nekako mi je to uvijek neuvjerljiv pokret. Možda je jednostavnije da šešire ponese vjetar, odnosno neka furija, sila i sl. Džast ej sadžeščn.
A podkasti, mislio sam na Zoranovo pismo, eto to mi je bilo tužno, ali ne daj se uznemiravati jer si mi i s mailom na belomsvetu otkrio Sašu Antića aka Alejandra Buendiu pa bogami ziđam, ziđam po cijele dane. Mislim da bi to mogla postati nova himna svih zagrebačkih i pulskih i ostalih GUP-ova. Već se vidim s transparentom “Ziđam jer se mora!”
Dobra ideja, to s vjetrom. Bit će tu sigurno još razrada. Recimo oni se dignu da joj uhvate šešir, pa se vrate u svoje šešire koje isto odnosi vjetar, pa vjetar donese slova… ima masu mogućnosti. Ali vjetar je dobar moment jer ima simboliku, novi vjetar, čišćenje Zagreba…
Ima Mirna jednu finu knjigu u 4 toma koju ću posuditi, sad već vidim da moram. A, Mirna, posudiš? :) Radi se o Zagreb Filmu i fino objašnjava sve. Pa postoji knjiga Nenad Pata, Iz dana u dan u Zagreb filmu: dnevnički zapisi 1968-1973. s ovovremenskim refleksijama u izdanju Hrvatskog filmskog saveza, to je novo, pa nisam još pogledao. Vjerujem da u Puli ima za kupiti.
Što se tiče DVD-ova, tu je malo sad stvar restrukturiranja i organiziranja Zagreb Filma, ali navodno ima i DVD-a i VHS-a, ako te stvarno zanima (i ne samo tebe) mogu se malo raspitati. Možda bi i meni trebalo malo da to obnovim. Problem je što je većina odličnih stvari još uvijek na filmovima i treba telekinirati, a nema za to baš para.
E, to te ja pitam! Hvala za Nenada Pata, ajde se sjeti koja je to knjiga kod Mirne. Znam da postoje dobre knjige, ali ih treba netko negdje preporučiti. Pogotovo kada se radi o katalozima izložbi, koji onda često prođu nezamijećeno, a mogu biti odlični.
Sve ovo s knjigama i DVD-ima mi je dojam nakon Sajma u Puli. Baš sam tražio (na kraju i kupio) ilustratore. Nekako sam ove godine (kroz onu izložbu 10+1) otkrio hrvatsku ilustraciju i ilustratore, kroz neke knjige, blogove i slično, pa razmišljam zašto je nešto tako lijepo, kao ilustracije, ili animacije, toliko nekako skriveno, nedovoljno javno ili nedovoljno popularno, a vizualno je? Stvarno mi je mnogo uzbudljivije gledati dobre ilustracije, animacije i stripove od drugih vizualnih sadržaja (dizajna ili regularnih serija slika u umjetničkim galerijama.)
Leave a Comment