Audio verzija! Podloga: Jessica Lurie, Dreamsville
Mora da sam ovisnik. Uključio sam se na Fejsbuk, imam profil niti mjesec dana, a već preko 50 prijatelja. „Prijatelja?” Hm, ne, to nisu nepoznati ljudi. Ima tu stvarno svega. Od pravih prijatelja, do usputnih poznanika, do ljudi s kojima se znam slučajno, ili ne znam uopće, ali sam ih ipak vidio, pričao s njima, flertovao ili čak i gore od toga. Povezuju nas razne situacije, uspomene u kojima sam se nalazio proteklih dvadesetak godina. Zar je toliko?
Seminari,radionice
Imao sam sreću, ambicioznog starog, nazovite to kako hoćete da sam hodao po raznim radionicama. Bilo je tu nekoliko škola za nadarenu djecu u koje sam hodao od osnovnoe škole, a saznao sam za njih između ostalog jer mi je stari kao psiholog u profesionalnoj orijentaciji bio doticaju s njima. Primjerice, „Listopad u Novalji”, „Novigradsko proljeće” (koje je stari i pokrenuo), „Lošinjska škola govorništva”, itd. Tu se formirala većina mojih poznanstava koja su nadilazila ona iz škole ili susjedstva. Tjedan dana u hotelu s gomilom nadarenih vršnjaka stvara određen stupanj sigurnosti i neraskidive povezanosti. Bio sam presretan kad su se neki od njih, mnogi, pojavili među korisnicima FaceBook-a.
Nakon godina apstinencije u 2004. sam pohađao Motovunsku filmsku školu. Nezaboravno iskustvo, gdje se također razvila neka bliskost, a pola tih ljudi sam pogubio adrese, nekako glupo, bez veze. Sad su tu, koče se na mome profilu, imenom i prezimenom.
Srednja škola - Pula.
Tu ima zanimljivih pojedinki i pojedinaca, posebno jer se radi o djelu života gdje sam otkrivao alternativu, rock’n'roll, kazalište. Iako sam s nekima od tih ljudi u recimo, redovnom kontaktu, lijepo ih je imati ovako na jednom mjestu. Čak i neki ljudi kojima sam izgubio svaki trag, ali sam preko nekog trećeg doznao da imaju ovdje profil i tako ih dodao na listu prijatelja. Dobra im je politika, tako barem načelno izgleda, dodavanja prijatelja na FaceBook-u. Sučelje sugerira da bi zbilja trebao poznavati tu osobu koju dodaješ. Čak u jednom izborniku, ukoliko označite da osobu ne poznajete, FaceBook postavlja pitanje: „A zašto ga/ju onda dodajete na listu prijatelja?”
Studentsko doba
Od kolijevke pa do groba, najljepše je vinsko doba… Doba studiranja uključivalo je angažman u Attacku, oko Faki-ja, oko stripova, oko puno fešti po raznim birtijama i festivalima. Tu se toga nakupilo, stvarno svega. Svi ti ljudi su mi zbilja posebni i dragi. Toliko ih je da nema mjesta za njih, pogotovo sada kad recimo ovaj tekst pišem dok mi žena spava, a drma je temperatura, ja pazim s jednim okom na Matiju da ne razvali cijelu kuću dok gleda Izbavitelje. Kad bi se ja sa svima njima družio? Zato sam ih dodao na listu, tako da vidim gdje su, kako su. Ako već imaju tu profil, bit će da s razlogom povremeno provjeravaju što se tu događa. Možda s istim razlogom kao i ja, žele biti povezani, osjećati se dio neke veće ekipe.
Ima tu, naravno, i nekoliko zanimljivih lica s fakulteta. U prosjeku, međutim, njih je najmanje. To je zanimljivo. Mora da nisam bio baš popularan među studentima Akademije. I bolje je tako, ako se mene pita. Ionako nas tamo uče da budemo - individualci. A ja, kao patološki ovisnik o timskom radu tako nalazim svoje timove drugdje. Van Akademije.
Ima tu i starih simpatija. Nerasčišćenih razmirica. Novih jedva uspostavljenih poznanstava. Ali zbroji sve i oduzmi, to se svodi na pedesetak osoba, a to nije sve, naime, ima ih još dosta koje nisam našao na Fejsbuku. Ali nek se sami zakače. Pa da budemo svi jedna velika sretna obitelj internetskih ovisnika. Dok ne odemo u materinu. Ja sam blizu tog trenutka.
5 comments ↓
OK, priznajem, kao bio si me zaintrigiro pa sam se pod lažnim imenom Audace Coromani ili ne sjećam se više prijavio na Facebook, čisto da ćirnem, radi voajerstva. I šta - slika, ime, pa kao opet slike i imena prijatelja.
Gle. Kužim koncept social networks i zašto tako i ovako i zašto je to kao korisno, i kako i sam kažeš, iskontaktiraš se s nekim ljudima koje nisi dugo vidio, ali nije to za mene. Imam u adressbooku sve koji su mi dovoljni. A znam da i bilo tko može doć do mene.
LinkedIn je druga stvar jer je usmjerenija. Facebook mi je tinejdžerska fora.
I na kraju, ma isam nešto nabrijan protiv Facebooka, nego vidim da ti ljudi opet ne komentiraju, pa reko, jebiga ja ću. I to, napisat ću dugi post, onako ljudski, oveći, ali ne i predug. Da kad neki anonimus otvori komentar da se zblene, da kaže: Vidi što se dopisuju s ovim Škomdrom! Njemu se stvarno ima šta za reć.
Jebote, Draško, zar i ti???
Ja sam se uspio oduprijeti toj napasti. Ovdje kod nas na poslu su svi na tome. Čak je došlo i do toga da ljudi u busu pričaju kako “moraju nahraniti ljubimca” ili koga su kupili, koliko imaju para…
Prvi šok mi je bio kad mi je Vinko poslao poziv da se uključim, ali nisam. Gledam malo svoje cimere i znam kako to izgleda i baš me ne privlači.
mene je armanini nagovorila jedan dan u krivom putu da se prištekam na fejsbuk. to je valjda bilo već stoto nagovaranje pa sam popustio. inače sam bio ultraskeptičan jer sam dosta čitao o mogućim povredama privatnosti tamo i sl. a onda sam se uključio i šta? ništa posebno. mislim, to je platforma i kako ćeš je koristiti je tvoja stvar. ok: ima bezbroj glupih fora (to hranjenje ljubimaca, slanje poljubaca, gađanje ovcom), ali ja ništa od toga ne koristim. ono zbog čega je meni FB koristan je što mogu pratiti šta se zbiva s nekim ljudima koji su negdje daleko i nismo u redovitom kontaktu a drago mi je znati šta se s njima zbiva i kako su.
Mislim da to ovisi o karakteru. Ukoliko si društven tip, poput mene, Fejsbuk je idealno mjesto za svašta. Za praćenje događaja koja možeš pohoditi, za koordinaciju druženja, dogovore raznog tipa. Sučelje je puno preglednije i intuitivnije od bilo kojeg mail programa, recimo da je puno vizualnije, samim tim bolje organizirano. Recimo, imam i ja u svom addressbooku svega, ali u principu, to su ljudi s kojima se dopisujem, poslovno, privatno, ali uglavnom operativno. Ovo je više spontano, kao u kafani, ili na partiju, pa dođeš do jednog, drugog, pa šta ima, ovo ono. Nekako, više ljudski, toplije, jednostavnije od maila. Mislim, a i dobro je kao kanal za Blog, između ostalog, i to uvelike koristim. Skužio sam da mi po statistici otkako sam na fejsbuku pola ulaza na blog dolazi upravo otamo. A ja baš i hoću da upravo ti ljudi koji su mi na toj listi to čitaju. Kao i belisvet, samo naravno, ne može ništa nadjebati belisvet.
A Nikx, sigurno misliš na cimericu, koja, mljac, nije loša, he he. Pošalji mi njen profil ;)
OK, pitat ću je..
Leave a Comment