Draško Ivezić Blog. Tekstovi o svakodnevici, stvarima koje me muče, mjuzi, umjetnosti, emocijama, slikama, idejama. To sam ja, malo moje obitelji, Barbi i Matija i prstohvat prijatelja.
Pogotovo ako mi isključe telefon nakon čitava 4 mjeseca što nisam platio račun. To je i jedan od razloga zašto ne pišem. To i oko. Zato sam pisao doma, u Wordu i spremio nešto tekstova, ako dignu liniju, šaljem ih vama, drage čitateljice i čitatelji. Do tada, vozdra.
Nego, šta taj T-com? Šta taj internet? Muzu nas di stignu. Pas mater!
Mora da sam ovisnik. Uključio sam se na Fejsbuk, imam profil niti mjesec dana, a već preko 50 prijatelja. „Prijatelja?” Hm, ne, to nisu nepoznati ljudi. Ima tu stvarno svega. Od pravih prijatelja, do usputnih poznanika, do ljudi s kojima se znam slučajno, ili ne znam uopće, ali sam ih ipak vidio, pričao s njima, flertovao ili čak i gore od toga. Povezuju nas razne situacije, uspomene u kojima sam se nalazio proteklih dvadesetak godina. Zar je toliko?