Kako sam živio Pulski rock’n'roll iznutra – uvod

Inspirirala me Nikolina priča i dugo sam se dvoumio kako uopće da je nastavim, ili da je paralelno pišem iz svoga ugla. Neki dan sam bio u Puli i osjetio Proustov sindrom dok sam gledao ulice rodnog grada očima turista. Previše je tih ulica povezano s najskrivenijim zakutcima memorije, od vrlo burnih i ponekad traumatskih zbivanja, do lucidnih kazališnih momenata. Mislim da osim rata ima drugih stvari koje su oblikovale moju potrebu da djelujem na pozornici, nazovimo to pražnjenje od frustracija ili naprosto egzibicionizam. A živio sam u sredini gdje je tako nešto bilo moguće, čak poželjno. No prije neke faktografije za koju već vidim da će vrvjeti od prustovštine, jedna mala priča nastala prije nešto više od godinu dana prilikom preslušavanja albuma Love od Georga Martina, nikad priznatog Beatlea. Humpsi se spominju samo usput.

Strawberry Fields Forever

Upravo sam se možda jutros odlučio da počinjem svaki dan sa Strawberry Fields od Lennona, al u novoj izvedbi inžinjerskom zaslugom nenadmašnog Georga Martina, originalnog Beatla čiji se karakteristični zvukovi čembala povremeno čuju u podlozi. Ima puno razloga zašto baš Strawberry Fields, zašto Beatles, zašto ujutro, pa da krenemo redom.

Prvo mjesto zauzima navjerojatnije stric Svebor. Njega nema već neko vrijeme, al mi je uspomena na njega vrlo živa. Moglo bi se sa sigurnošću reći da su mi stričevi u odgoju, djetinstvu i mojem identitetu općenito zauzeli poprilično veliko mjesto. Cece (Svebora) se još uvijek sjećam kako nam je u svome sobičku na Montezaru puštao na rasklimanom starom gramofonu ploče od Beatlesa i upozoravao na Lennonovu ritam gitaru, a ja sam ga bahato, preko kurca, slušao, doživljavao kao običnog pijanca koji tu sad nešto sere. Još uvijek mi je u želucu onaj Zoranov udarac kad mu je Ceco tobože kopao po papirima. Nije to bio jak udarac, blago ga je ćušnuo po tjemenu. Al silina prezira i omalovažavanja kojim ga je Zoran osuo pogodila je Svebora više nego li sam udarac. Tuga i poniženje vidili su mu se u očima a glas je samo izgovorio „Nemoj me udarati“.

Još se sjećam sebe kako sam bahato slušao Svebora, bahat ko i uvjek, i vazda, i objašnjavao mu ko vrhunski gitarista Humpsa da je u Beatlesima sigurno najzanimljiviji George Harrisson, njegove komplicirane solaže, čuj ga kako svira i ta sranja. Svebor mi to nije osporavao, je, George je dobar, al John, slušaj taj ritam, ritam gitara u rocku je najvažnija, slušaj ga, evo, ti nemaš tako dobar ritam, kad vas slušam kao čujem buku. Nije znao objasniti, al je na neku foru kužio, svirali smo u njegovom podrumu već tjednima, ja ufuran da sam veliki frontmen, a zapravo kita, brljao sam po toj gitari ko tobože Sid Berret, Gilmour ili Robby Krieger a nisam kontao ništa, da su Beatlesi meni zapisani u stanicama otkako sam se rodio.

Maglovito mi je ova slika u mozgu, mi djeca vani na dvorištu, brijemo nešto pod starim jorgovanom, a gore na prozoru radne sobe dva velika zvučnika, izimprovizirani sound sistem i naravno, što drugo nego Beatlesi, ponekad Floydi, rijetko Stonesi, i tako bespovratno zaražuju male Iveziće rokenrolom, ludim nedokučivim svjetovima tobože jasnim njihovim roditeljima i stričevima. Možda taj dan kod Svebora u sobi u pauzi podrumske svirke nisam vjerovao da Svebor razumije muziku, al danas vidim da sam bio budala što ga nisam pažljivije slušao, zapamtio, kimnuo glavom i rekao, objasni mi Svebore. Vidim da ti to kužiš bolje od mene, što je to rokenrol, što je htio taj blesavi cvikeraš Lennon, kako sad on bolji gitarista, veća faca od Hendrixa, i što je to karizma? Ceco, što je to karizma? To je nešto što ti i ja nemamo, al postoje ljudi poput velikog Johna koji su imali nešto za reći na ovom svijetu, razmišljali su o stvarima, ljudima, sudbinama, emocijama, vodili unutarnju dramu da prenesu svoja razmišljanja, bili talentirani da to sroče u istinsku poeziju, melodiju i začaraju mase.

Nekima je to sve samo pop industrija, zabava, novac, a nekome nepresušna potreba da učine pomake. Da li je Lennon bio mesija a McCartney zabavljač lome se koplja već 40 godina, a sad slušajući najnoviji uradak njihovog producenta Martina postavlja se opet to pitanje, a mene sjeća na to da razgovor sa Sveborom mogu nastaviti samo u mislima. Svebor mi je ponekad bio komičan, ponekad tužan, ponekad mi je ozbiljno išao na živce al uvijek sam ga cijenio. Zbog njega danas obožavam Lennona, a posebno po meni njegovu najbolju pjesmu Strawberry Fields Forever

Strawberry Fields se pojavio u još jednom trenutku moje nevjerojatne uobrazije da mogu organizirati Rainbow skup u Hrvatskoj. To je bila poprilično ambiciozna ideja i to je znao Ariel, karizmatični englez koji je sa svojom ženom Lilom i malom Moon došao pomoći koliko može. Meni je epizoda s Rainbowom ostavila neugodan dojam nenormalne situacije gdje sam se izložio optužbama i posramio kao nikad do tada. Bilo je na rubu da puknem, al srećom ljudi, moji prijatelji i tadašnja djevojka, su očito kužili da u mojim postupcima nema ničega lošega do li neznanja, nezrelosti i bespotrebnog rizika na tuđ račun.

Ariel koji je odmah shvatio da je moj poziv u Hrvatsku čisti blef prihvatio je sudbinu i sukladno svojim svjetonazorima polako i temeljito zavrtio svoj šamanski kotač. Iskustvo, karizma i njegovo predano obraćanje za vodstvo svevišnjemu otkrile su mu da u mom slučaju pali Strawberry Fields. Negdje treći dan kako su došli u Bale u Istri pojavila su se braća i sestre iz Slovenske obitelji i još neki ljudi iz Hrvatske i stvorila se atmosfera za pjesmu. Još i danas pamtim Ariela kako s gitarom preko ramena poput demona izviruje iz svog kombija i počinje nježno i autoritativno pjevušiti Strawberry Fields Forever. Sve prisutne obuzela je nevidljiva magija Lennonovih riječi, a meni su u ušima odzvanjale „Living is easy with eyes closed, misunderstanding all you see…“ kad sam polako a sigurno shvaćao da trebam pothitno otvoriti oči. Ne bih se zakleo, al kao da je u tom djelu Ariel krišom namignuo prema meni. Nisam siguran dal sam ih još uvijek otvorio. Zato rado počinjem dan sa Strawberry Fields i molim Lennona negdje u onom svijetu da mi pomogne da otvorim oči.