Zamislite dvoranu za tjelesni, da baš onakvu u kakvoj su nas nekada primali u pionire, stara rasklimana pozornica, stolice ukradene iz razreda raspoređene pred pozornicom, gomila klinaca, reklo bi se srednja škola, sjede u klupama i čekaju nastup.
Mi izlazimo, ima nas sigurno još, ali sastav je, Ivor na bubnju, Sven na gitari, Luka na basu, a ja na drugoj gitari. Počinjemo sa Svenovom pjesmom. Sven standardno dobro odsvira svoje, djeca se meškolje, ne shvaćaju, ali kao odobravaju.
Sven je završio, sad je bio red na mojoj pjesmi, ali je papir na kojem je pisao spisak stvari koje sviramo nekud odletio. Panično se osvrnem, nema nigdje tog papira. Koja je koja ono bila stvar. Hladan me znoj oblio. Sven mora na WC. Dobro, idi na WC, ako baš moraš. Hvatam gitaru, opalim akord u nadi da ću se srediti, gitara raštimana. Sranje.
Ivor se diže s bubnjeva da spasi stvar, hvata Svenovu gitaru i onda kao nešto pokušava, no onda ja primjetim da su dežurni klinci već skupili dobar dio opreme, publika se već lagano razilazi…. Aaaarrrrrhhhhhhh!!!!
Budim se. Grozan san. Fak! Već je pola devet. Moram na posao!
{ 1 comment }
napokon nesto napeto :)