Već smo to vidjeli u povijesti. Jednom je političar alarmirao mase i dobio izbore te se proglasio carem i u ime carstva pokrenuo najužasnije zločine u povijesti čovječanstva. Ne treba biti doktor nauka da se shvati da govorim o Hitleru i njegovoj stranci Nacional socijalista koji su uslijed teške ekonomske krize tridesetih motivirali narod koji je opljačkan i napaćen da ga izabere. Dapače, vrlo su efikasno motivirali taj isti narod da povjeruje kako su ih opljačkali upravo Židovi.
Trenutno je teška ekonomska kriza, kod nas se događaju nerazjašnjena ubojstva i povjerenje prema policiji i funkcioniranju sistema ozbiljno je narušeno. Oduzmi financije, oduzmi sigurnost, trenutak je idealan za pokretanje masa. Pitam se, samo, kojih masa? I s kojim političkim predznakom? Ne može se raditi politički aktivizam bez političkog predznaka, to je činjenica koju je lako provjeriti u bližoj i daljoj povijesti. Dok preko bare Barrack Obama poručuje da vjerujemo u nadu, kod nas se sprema prosvjed Naroda (da, primijetili ste, narod je velikim slovom) s malo drugačijim predznakom.
Sam nisam uočio problem, niti me previše zanimao, dok nisam počeo pažljivije čitati materijale kojima se prosvjed oglašava.
Neugodno me iznenadilo nekoliko detalja na koje su me, u glavnom, upozorili prijatelji.
- Nisu postavljeni jasni ciljevi prosvjeda. Ako se borimo protiv svega, jel to znači i borba protiv antifašizma? Je li to i borba protiv Haškoga suda? Je li to borba protiv pridruživanja Europskoj uniji? To nigdje nije eksplicitno naznačeno, ali površnom promatraču će biti jasno da to može i dotle dovesti. Da se razumijemo, s više od pola zahtjeva se načelno slaže i vlada i mjere koje donosi ispunjavaju neke od tih zahtjeva. Ja nisam za Sanadera, niti ću ikad biti. Ali sam i za realne ciljeve, a ne nabrajanje načelnih koristi koje ne služe ničemu do li zapaljivanju masa.
- Problematičan je stav ‘Danas Ivo, sutra Zoran. Svi su isti’. Pa HDZ=SDP. To znači da treba rušiti državu i ustavni poredak? I šta onda? Vojna hunta možda? Ili monarhija? Ili diktatura? Ili se organizatori prosvjeda nadaju stvaranju izbornog tijela za svoje kandidature? Rezultat: destabilizacija svih, pa i pozitivnih ciljeva koji su se ipak donekle ostvarili, udaljavanje od Europe (čitaj, jačanje tajkunizacije), negativna slika Hrvatske u svjetskim medijima, itd.
- Problematično je često zazivanje Hrvata, dragi moji Hrvati i slično. Moraju li se onda nehrvati osjećati nelagodno?
- Problematično je citiranje Brune Bušića, koji je poginuo od Jugoslavenskih vlasti, ali stvarno nema veze s ovim što se danas događa.
- Problematično je pojavljivanje heroja a ne zločinca Ante Gotovine u spotu (istina, neslužbenom)
- Problematično je spominjanje ratovanja kao da se ratovalo za bolje sutra, a zapravo svi znaju da se branilo od agresije JNA i srpskih terorista. Malo tko je išao ginuti za bolje sutra.
- Problematično je korištenje Vukovara za prosvjed protiv države. Što o tome misle Vukovarci?
- Problem je što je sve vrlo neslužbeno i što podsjeća na rulju a takvoj rulji moguće je prodati svaku desničarsku spiku i to proglašavati slobodom govora.
Di je u cijeloj priči poziv na akciju? Izaći na prosvjede, ok. I? Što onda? Bojim se i pomisliti.
U ovom tekstu se ne bavim činjenicom da se tzv. banda lopovska obogatila na svom narodu. To je već dobro poznato svakom pismenom građaninu i svima koji prate vijesti i politiku je jasno da je tajkunima odzvonilo ulaskom u Europu. Primjera za to ima mnogo, od recentnog ukidanja financijskog paketa Bugarskoj do službenih izvješća Europske komisije o RH sa snažnim naglaskom na korupciju. Ne mislim se baviti time, to što se događa je dio Europskih tokova i to nema veze niti sa Sanaderom niti s trenutnom krizom.
Bavim se samo ovim glasnim razmišljanjem: Kriza je idealan poligon za bujanje Nacional-socializma. Hoćemo li dozvoliti da do njega dođe?
{ 4 comments }
Ma o kojem nacional-socijalizmu ti govoriš?! U 21. stoljeću?! Tiranija duha koja je prisutna i kojoj smo svi podložni jednostavno blokira svaki pokušaj radikalizma, barem u Hrvatskoj. Skeniranje situacije koje si napravio za Hrvatsku valjda vrijedi i za Grčku, očekuješ li da će se oni nazovi-ljevičari okrenuti ka nacional-socijalizmu također?
Članak se odnosio na Facebook prosvjede i stavovi izneseni u njemu nemaju nikakve veze s trenutnom ekonomskom situacijom i prosvjedovanjem kao takvim već isključivo s načinom na koji je prosvjed Bando lopovska proveden, posebno s retorikom & ikonografijom koja se u jednom djelu najavnih materijala provlačila. O Grčkim prosvjedima ne znam ništa, ali sam poprilično siguran da nisu nacionalno obojeni, odnosno, ne vidim prosvjednike da se kite grčkim zastavama, već se spominje riječ anarhizam, a to je nešto sasvim drugačije od citiranja Brune Bušića i zazivanja hrvatskog Naroda velikim slovom.
Nacional socializam je možda pretjeran izraz, ali iz svake revolucije isplivavaju govna i razni ekstremizmi. Socijalizam koji je nacionalno obojan je loš jer otvara prostor za radikalnu desnicu koja pod legitimacijom nacije stvara radikalne vođe koji neizbježno grade fašizam. Za pola godine će ljudi masovno ostati bez posla, a godinu dana nakon toga banke će oduzimati stanove. Da vidim kakav kaos će onda nastati i onda je bitno koga će narod izabrati za vođe revolucije i kakva će se ideologija kriti iz istih. Ako se borimo za radnička prava onda nemamo šta pričati o naciji i mahati hrvatskom zastavom. Nemamo nikakve šanse ako ne razmišljamo u međunarodnim razmjerima i ako se zatvaramo pred svime što nije hrvatsko. Takva nacionalna isključivost samo će nas upropastiti i na koncu ćemo nestati.
Za retoriku ne znam, ali ikonografija prosvjednika je toliko površno upotrijebljena, gotovo bih rekao na facebookerski način, da je čak i pod navodnicima teško govoriti o začecima nekakvih opasnih pokreta u Hrvatskoj. Ni facebookerski prosvjedi u Hrvatskoj nisu bili nešto posebno nacionalno obojani. A nadam se da sam se prevario i da nisi jedan od onih kojima je anarhizam sveta krava, jer je ovo što se događa u Grčkoj u većini slučajeva trijumf imbecilnosti. Dakle ono što si i sam rekao: prosvjed koji je sam sebi svrha. Bruno Bušić je bio osoba kojoj se oduvijek pokušavalo nametnuti nacionalistički (u negativnosm smislu) teret, a čovjek je posvetio život i pisao bona fide o pomirenju i slozi hrvatskog naroda. Kod njega narod nikad nije bio Narod, a nadam se da ni tebi revolucija nije Revolucija. Jer ne pravim razliku između lijevih i desnih ekstremista. Vidim da je kauzalni lanac pojave fašizma kod tebe dosta pojednostavljen, ali nadam se da shvaćaš koliko je pogrešno isključivanje nacije – jednako kao i nacionalna isključivost. Meni je veći problem to što a priori (“po difoltu”) prihvaćamo sve što nije hrvatsko, a pozitivan osjećaj za vlastiti narod, naciju, prostor (kulturni) je nešto što se mora izbjegavati. Da podcrtam, problematično je to što su danas u hrvatskoj česti sukobi na liniji ljevica – desnica, a mi nemamo ni jednih ni drugih…
Nipošto ne mislim da je anarhizam sveta krava, ali sam uvidio da direktno odlučivanje kad se radi o manjim sredinama ima efekt visoke razine odgovornosti i solidarnosti među običnim ljudima, čega kod nas nema. Nikako se ne slažem s tobom na nemamo desnicu. Nemamo ljevicu, to da, ali desnica je vrlo snažna i prisutna u svim sferama društva. Pogledaj samo kombinaciju, kler, vladajuća stranka, tajkuni. Nema ljevičara, samo nekih pokušaja u sindikatima.
Takva situacija gdje se gomilaju potlačeni neizbježno vodi do kritične mase, i sad, hoće li ta masa dizati revoluciju, jer ova u Grčkoj bi mogla ili će samo ostati na prosvjedima pa će se postizati neki kozmetički kompromisi na liniji sindikati – vlada a suštinske klasne razlike će ostati i čak se produbiti, to ne vjerujem, takvo je stanje naprosto neodrživo. Mislim da je ovo u Grčkoj samo početak klasnog rata koji nam se sprema u sljedećim godinama i tu je važan osjećaj solidarizacije s potlačenima a ne s Hrvatima. Ili da ovako kažem, jebe se meni za Todorića, Sanadera, Bebića, Bandića. Zašto bi se s njima solidarizirao, jer su Hrvati? Sorry, al to nije dovoljno. Trenutno sam bliže prosvjednicima u Grčkoj koji žele dokazati da sustav ne funkcionira jer shvaćam bit njihove borbe. Ne shvaćam bit solidariziranja po hrvatskom ključu nego dokazivanje sebi (drugima) kako smo mi Hrvati nešto užasno poseban narod, kao da se to ne bi trebalo razviti samo po sebi, kad rješimo one druge probleme. Pa nitko nam neće oduzeti jezik, kulturu, običaje, ali ćemo svojevoljno progovoriti kineski ako sami ne rješimo klasne probleme. Klasni problemi su univerzalni na svim kontinentima, bez obzira na narodnost.
Sad, ako ćemo o sukobima kod nas, ljevica – desnica, to po meni ne postoji, osim u obliku sukoba ustaša i partizana, no u večini slučajeva radi se samo o ikonografiji i obje strane teško da razumiju suštinu ijedne strane. Kod nas se previše strepi na globalnoj razini od povratka komunizma pa se pokušavaju satrti i takva razmišljanja u svim sferama društva. Desničarenje je prikriveno demokracijom i ekonomskim razvojem, a zapravo se radi o klasičnim ucjenama i dužničkom ropstvu. No o tome se ne govori, ne dovoljno. Kao ni o tome da smo svi skupa robovi krupnog kapitala svjetskih moćnika.