Za minutu animiranog filma potrebno osmisliti od 600 do 2000 slika kako bi likovi pred nama živjeli. Crteži, kompjuterski generirane slike ili fotografije, da bi proizvele iluziju života, obično nastaju kao rezultat osnovnih principa karakter animacije. Te principe su postavili Disneyevi animatori još tridesetih godina 20. st. Pogodite što? Većina ih je primjenjiva još i danas. U eri računalne grafike, sofisticiranih programa, naučili smo se oslanjati na automatizaciju i učenje aplikacija. Mnogi su od nas zaboravili da iza kvalitetnog rada stoji mehanizam koji je razrađen na papiru olovkom, gumicom i drugim tradicionalnim alatima, a prije svega dobrim starim ljudskim mozgom.
Nekad davno za animirani film nije bilo pravila. Animatori su učili u hodu, eksperimentirali i bili manje ili više uspješni u tome što se radi.
Iako je Winsor McCay postavio neke standarde sa svojim prvim animiranim filmom Gertie the Dinosaur, još je dugo trebalo da animacija dosegne sofisticiranost i temeljitost koju je autor postigao već u tom klasiku iz 1914.
Tek je Walt Disney tridesetih godina prošlog stoljeća u svojem novoosnovanom studiju poticao atmosferu i financirao razvoj medija animacije gdje se približio kvaliteti koju je petnaestak godina prije imao McCay. Animatori u Disneyevom studiju tijekom rada su razvili nove termine i počelo se govoriti o osnovnim principima animacije.
U knjizi Olie Johnsona i Frank Thomasa, The Illusion of Life, popisani su principi kojih ima točno 12. Kako ne znam je li se netko uhvatio prevođenja ovih principa, možda su ovo pionirski pokušaji, al zato ću se poslužiti knjigom koja je mene uvela u animaciju još davne ’86. kad sam je dobio za rođendan. Riječ je o knjizi Borivoja Dovnikovića Borde, Škola crtanog filma. Radeći u Zagreb filmu primijetio sam dosta termina i principa koji se koriste, a Bordo ih je naveo u svojoj knjizi, tako da ću ovdje sprovesti svojevrsni eksperiment – usporedbu između Zagrebačke škole crtanog filma i Disneyeve animacije iz ugla osnovnih principa.
Za potrebu toga navodim 12 principa koje su u Disneyevim studijima koristili tridesetih godina, u slobodnom prijevodu. Neke od termina ću uzeti iz Bordine knjige Škola crtanog filma, s obzirom da adekvatnog prijevoda ne postoji.
- Gnječenje i rastezanje (Squash and stretch) – u Zagrebu se priča o čuvanju mase
- Stvaranje predosjećaja (anticipacija)
- Uprizorenje (staging)
- Ravno u glavu (kvadrat po kvadrat) i od poze do poze
- Zaostajanje i preklapanje pokreta
- Ubrzavanje i usporavanje
- Lukovi
- Sekundarna radnja
- Osjećaj za ritam i vrijeme (tajming)
- Pretjerivanje
- Plastičan crtež
- Dopadljivost
Principi koji se ovdje nabrajaju su vjerojatno totalno nejasni slučajnom prolazniku koji ovdje povremeno navrati, tako da ću u sljedećih nekoliko tjedana proći princip po princip, a ako budem došao do adekvatnih primjera iz Zagrebačke škole, probat ću potražiti osnovne principe animacije u domaćim uradcima, ili još bolje, nedostatak istih.
Kasnije ću o tome više, ali samo da spomenem, budući da upravo listam Bordinu knjigu, od 12 principa spominje se “9. Tajming” i “6. Ubrzavanje i usporavanje”. Pored toga objašnjava se pristup animiranju od poze do poze, (pola 4. principa) samo to Bordo zove ekstremi. Ok, banalno rečeno, od 12 principa u Bordinoj knjizi su 2 i po, a 9 i po su prisutni u radovima, samo u kojoj mjeri, to ćemo još vidjeti. Da se odmah ogradim od pogrešne interpretacije, volim Bordinu knjigu, više od svega što sam o animaciji pročitao. Em je idealna za početnike, em je savršeno jasna i kreće iz direktnog autorovog iskustva koji je svoj zanat pekao u Zagrebu.
Molim, ako netko od čitateljstva ima neka pitanja, komentare, uvrede ili hvale da se ne ustručava. Nemojte mi se skrivati pa da poslije čujem, sramežljivo, ej, čitamo tvoj blog, hihihi…
Čitamo se i animiramo, uskoro!
{ 2 comments }
veselim se nastavku……
Biće biće, jedino ne znam kojim redosljedom, a malo sam se bavio i novim dizajnom Bloga.
{ 1 trackback }