U susret Animafestu

Od 2. do 7. lipnja odvija se 19. po redu Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu, Animafest.

ANIMAFEST ZAGREB je jedan od najstarijih svjetskih festivala animiranog filma, održava se od 1972. i po tradiciji je drugi festival animacije u Europi. Od 2005. kada je preveden u godišnje izdanje – neparnu godinu posvećuje dugometražnom filmu, a parnu kratkometražnom.

Ove godine je u velikom natjecanju deset filmova koji se prikazuju u dvoranama Movieplexa, (centar Kaptol) i kinu Europa.

Moja je preporuka svakako meni omiljeni autor Priit Pärn, autor legendarnih Karl and Merlin, Hotel E, Doručak na travi i mnogih drugih nadrealnih i nevjerojatno lucidnih crtića. Autor nam dolazi u goste i predstavlja najnoviji film, “Život bez Gabrielle Ferri“ koji je radio u suradnji sa suprugom Olgom. S autorima će biti i upriličen razgovor u Medijateci Francuske knjižnice.

Za one malo avanturističkog duha, u smislu da ima želju sjesti sam za kompjuter i proizvesti dugometražni animirani film preporučam “Sita pjeva blues” za koji je Nina Paley potpisana u mnogo funkcija, od scenarija, animacije do režije i montaže, a film je poznat i po kontroverznom stavu autorice da ne mora plaćati autorska prava za prastaru glazbu koja se koristi. Taj stav joj je prouzročio velike neprilike s divovima diskografske industrije, tako da je, primjerice, zabranjena distribucija, osim po festivalima. Imajući to u vidu, gledanje ovog filma predstavlja svojevrsnu subverziju, a i ekskluzivu.

Posebna poslastica, opet za “garažnu” produkciju crtića je film Billa Plymptona: “Idioti i anđeli“. Autor će o filmu progovoriti u majstorskoj radionici, tako da, mladi, stari, budući i sadašnji autori/ce, naćulite uši. Od ovog se lika ima što naučiti.

Pored glavnog mnogo je i popratnih programa, pa da ne nabrajam sve, isprintajte si ovu tablicu u dizajnu Damira Gamulina i moje prezimenjakinje Tine Ivezić koji su pogodili dušu Animafesta svojim oblikovanjem.

To je samo jedan mali dio, ono što je najvrjednije je upravo “festa” iz riječi festival, a kako ja zamišljam feštu, to može biti jedino mjesto gdje ljudi iz branše opušteno cirkuliraju i razmjenjuju ideje, misli, mirise, boje, ljubav, entuzijazam, iskustvo, znanje i prijateljstva. Kako mi je napisao Priit Pärn, “to je mjesto na koje idemo da vidimo kako nismo sami.” E, pa, dobro nam došli – na Animafest.

Animafest me u mnogo čemu oblikovao, razvio ljubav prema animaciji, kao i djelovao na način razmišljanja o filmovima i animaciji, pogotovo mojim vlastitima. Ono što bi volio vidjeti u bliskoj budućnosti je da se energija i koncentracija Animafesta rastegne izvan okvira tjedan dana i da gostovanja i majstorske radionice budu učestala pojava cijelu godinu, u ovom gradu koji sam sebe voli zvati centrom srednjoeuropske animacije. Volio bi isto tako da se stvori klapa koja će djelovati u Zagrebu, pričati, zafrkavati se, dijeliti iskustva vezana za animaciju, a ne da će se to svoditi na dan Asife u Tuškancu, birtije oko Zagreb filma i par hermetičnih krugova koji se međusobno ne podnose i zovu jedni druge konkurencijom. Preslabi smo da bi se rasipali, moramo razviti solidarnost i vjerovati u umjetnost, to je jedini način da opet jednog dana budemo broj jedan.

Animafest osim ljudi iz moje branše preporučam svakome tko se zasitio komercijalnih holywoodskih projekata kojima nas zasipaju da se uputi ili u kino Europa, ili Movieplex ili do Medijateke i uroni u svijet slika i mašte svjetskih velikana animacije po izboru umjetničkog direktora Krešimira Zimonića. Ja ću svakako biti tamo.