Estonski crni humor, mračno mi je to, bizarno, ja to ništa ne kužim, čulo se po kafe baru Apartman koji je poslužio kao mjesto za domjenak.
Na moju veliku žalost ekipa koja radi priloge za video na webu Animafesta nije se pojavila tamo, jer je sigurno mogla snimiti zanimljive izjave zbunjenih mi kolega animatora i drugih kako pokušavaju odgonetnuti zašto se lopov toliko zadržao, što mu znače te ruke, kako je on završio kroz prozor, otkud sad tajna u cipeli?
Maestralno, kao i uvijek, Pärn se poigrao s našim mozgovima, našalio se mračnim temama kao što je gubitak voljene osobe. Čak i patnja djeteta poprima oblike tragikomične bizarnosti u odnosu na dvije pretile prostitutke. Igra skrivenim značenjem ovdje je više nego ikad razotkrila majstorovu taktiku da pravu priču sakriva kao tajanstveno blago, a na nama je da nježno gulimo slojeve da bi samo nanjušili supstancu.
Film je težak, pripremite se za naporne, ponekad neugodne minute. Što se mene tiče, vrijedi ne samo svake sekunde, već svake crtice na svakom pojedinom kvadratu koja je u njega uložena.
Kako je danas u 11 razgovor s autorom, ne znam što ću ga pitati jer bi mi dobro došlo još jedno gledanje, ali za mene je film apsolutna petica, što mogu argumentirati kojem god od mnogih osporavatelja na koje sam jučer naletio. To što netko ne razumije vrhunski art znači da je lijen gledaoc, što je apsolutno svačije pravo, međutim, u te se ne ubrajam. Bravo gospodine Pärn, dođi nam opet i na godinu s novim filmom, kao što si i obećao s pozornice!
P. S.
Da dočaram djelić otvorenja, Alexei Alexeev, koji je btw. pričao da je Krok festival ono, must see, s Vjerom Matković je koristio svoje tjelo kao platno na kojem se vrtio njegov vlastiti lik. Mislim da mu se ostvario san, a da to nije ni shvatio. Žao mi je što nemam video, nadam se da će se Animafrik tu isprsiti.
Comments on this entry are closed.