Klijentica iz CMS-a je dugogodišnja prijateljica i lako smo našli zajednički jezik u vezi dizajna brošure za ovogodišnje Mirovne studije. Pregledavajući stare materijale primjetio sam kako se ne koriste ilustracije. Predložio sam eksperiment, idemo to napraviti kao dizajn, a ja poklanjam ilustracije. Znam kako je teško organizacijama izdvojiti ogroman budget za oglašavanje, tako da sam pristao na cijenu koju su nudili, što mi je dalo prostora da bude po mom.
Kako nije dobro ostavljati klijenta bez izbora, odlučio sam naškrabati 4 prijedloga, ali je svima u mojoj okolini najviše pažnje privukla ilustracija s tri lika koji se penju u rupu. To je na posljetku i klijent odabrao.
Ovo je bila prva verzija ilustracije za uvod koja je odbačena na sugestiju klijenta.
Za uvod sam prvo zamislio ljude kako raspravljaju za stolom. Kad je crtež već bio pri kraju, shvatio sam da se tu radi o globalnijoj tematici pa stol zamijenio Zemljom.
Za ljudska prava se nisam mogao odlučiti u kojem pravcu bi krenuo razmišljati, na kraju sam se sjetio božice pravde, ali malo modificirane.
Identiteti su mi bili odmah jasni, ali sam kasnije dobio opasku kako srce izgleda gay. Odmah sam zaključio da baš zato mora ostati.
Kako prikazati izgradnju mira? Rušenjem.
Ovako sam se često osjećao kad sam se bavio aktivizmom.
Globalizacija me posebno veselila, šta drugo raditi kad radi globalizacije sve bude potopljeno?
Prva verzija ilustracije za najavu radionice po Boalu. Zamišljao sam kako je izaći na pozornicu vjerojatno osjećaj golotinje, nalik onome što su osjetili Adam i Eva. Pomislio sam – zašto ne. Kako je u paketu bila i radionica snimanja filma o nenasilju, mislio sam zašto ne staviti snimatelja ispred pozornice. Upravo je taj detalj priču pretvorio u malo prebrutalnu asocijaciju.
Nova verzija je jednostavnija, ali mislim da pogađa smisao.
Brošura je ovdje dostupna za download.
