O meni

Draško Ivezić
Rođen u Puli 1975.

• CV – English
• Životopis
• Mapa radova — pdf  5,5MB
• Demoreel — Quick time  9,2 MB

Mladost ludost

Rano se počinjem baviti crtanjem stripova (’84.) sviranjem gitare (’87.) i videom (’87.)  Animaciju susrećem ’87. u Međunarodnoj školi animiranoga filma u Čakovcu kao učenik Davida Earlicha gdje sudjelujem u stvaranju kratkog animiranog filma u tehnici stop animacije.

Stripovi (1988. – 1998.)

U ljeto 1988. prvi put odlazim na strip radionicu u Grožnjanu pod vođenjem Julija Radilovića i Radovana Devlića gdje nastaju prvi ozbiljniji radovi. Radionica se nastavlja i iduće ljeto pod vodstvom Igora Kordeja. Kroz gimnaziju razvijam megalomanski strip po knjizi Vodič kroz galaksiju za autostopere, opsežan i ambiciozan projekt koji nikada nije zaživio do kraja osim u vidu izložbe u Istarskom narodnom kazalištu. Godine 1993. pohađam radionicu stripa pod vođenjem Krešimira Zimonića tadašnjim urednikom Patka. Fasciniran Zimonićem radim maturalni rad o Europskom umjetničkom stripu u kojem Zimonićevi stripovi imaju važno mjesto. Surađujem sa Zimonćem sljedećih godina na strip radionicama kao asistent gdje kroz mnoštvo polaznika izdvajamo kreativniju i elitniju grupu mladih stripaša i stripašica. Tijekom 1995. rodila se ideja za fokusiraniju i cjelovitiju strip radionicu smještenu u malom kampusu u Puli pa sam uz organizatore Art & Music festivala u Puli pokrenuo petaestodnevnu radionicu koja je bila kruna suradnje sa Zimonićem.

Zahvaljujući iskustvu i poznanstvima s radionice, prije svega s Matijom Pisačićem posvećujem se izdavanju fanzina na Matijinoj fotokopirki. Oko radionice se formirala grupa Kolektiv Variete Radikale u jesen 1995. s ostalim mladim autorima i Matijom kao glavnim urednikom suuređujem i grafički opremam strip fanzin Variete Radikale koji na posljetku dobiva nagradu za inovaciju u stripu na Salonu stripa u Vinkovcima 1997. Zadnji strip sam nacrtao te 1997. godine, neki kažu nažalost, ja sliježem ramenima.

Kazalište i rock’n'roll (1992 – ?)

1990. – 1993. Dramska radionica Inat u kojoj prolazim forme suvremene mime i nastupam u desetak predstava. Sudjelujem u režiji i dramatizaciji Stepskog vuka po Hesseu i otkrivam redateljske sklonosti.

1992. nastaje grupa The Humps u kojoj nastaju brojne pjesme, sviram gitaru i povremeno pjevam. Grupa je nastupala po Puli, Kopru, Rijeci i raspala se nakon godinu dana. Više o tome u Nabreklini ispraznosti.

1993. – 1995. razdoblje Kreativno istraživačkoga tima u Puli. Sa skupinom prijatelja, profesora, psihologa i umjetnika formiram pod udrugom Grm tim koji je u stvari laboratorij za eksperimentiranje, glazbu, pokret, glumu i komediju. Organiziram i/ili režiram cijeli niz humorističnih projekata, od skečeva do komada koji se izvode na otvorenom u duhu pučkog kazališta i Monthy Pythona. Predstava “Koš tako koš nikako” kombinacijom dijalekta, stripovske ikonografije i parodije na suvremeno kazalište pokreta progovara o istarskoj predaji. Slijedi “3000 godina zlatne bulje” politička satira inspirirana televizijskim šundom i na koncu 1994. muzička komedija Torpedo 1925. po glasovitom stripu, u kojoj nastupam u naslovnoj ulozi. Torpedo je bio hit u Puli i izvodio se dvadesetak puta u punom Domu hrvatskih branitelja.

1997. na radiju 101 sudjelujem u emisiji “Sanatorij Dr. Schwantza” kao jedan od scenarista i glumaca. U tom periodu formira se nova grupa koja je bila kreativni pogon Sanatorija, nastaje gomila scenarija, songova, priča. Emisija se radi razilaženja s uredništvom nastavlja s drugom ekipom i emitira se i danas.

1998. od materijala iz Sanatorija razrađujem i s prijateljima nastupam u predstavi “Odlazak ravnatelja” o odlasku ravnatelja gimnazije, psihodelična dadaistička satira sa zborom i bizarnim kostimima. Formira se jaki tim pisaca, glumaca, muzičara koji u sljedećih 5-6 godina uglavnom za Attack osmišljavaju događaje oko Festivala alternativnog kazališnog izričaja, Fakija. Dosljedno se provodi ironija brendinga kroz tzv. antibrending, dakle grupa je u tom periodu promjenila desetak naziva, Uran uran, Posorište narodnog heroja Majkl Džekson Mikija i Boy -George-Michael-Jacksons-five samo su neka imena kako se nikada ne bi ušlo u trag da se radi o istim ljudima. Svojim najvećim dostignućem u režiji smatram predstavu “Krunisanje kralja Tomislava” za koju nikad nije održana proba i odigrana je jedino zahvaljujući preciznom zapisu mizanscena koji je ansambl prije nastupa naučio napamet. Najveći uspjeh imao je projekt zatvaranja Faki-ja “Neurosong” 2003., parodija na Eurosong, i karaoke show sa živim bendom, i tu je izašla na vidjelo organizacijska vještina s obzirom da je na predstavi sudjelovalo preko trideset mladih Attackovaca.

Akademija likovnih umjetnosti, animacija i novi mediji (1994. – ?)

Studiram na odsjeku za grafiku, ali se brzo zainteresiram za predmet Ladislava Galete “Novi mediji” koji se od 1996. predavao na nastavničkom odsjeku. Tu upoznajem eksperimentalni film, ponovo otkrivam animaciju i eksperimentiram s malom grupom studenata pod mentorstvom Nicole Hewit. Grupa je kasnije postala temelj za odjel novih medija i animacije koji danas postoji na Akademiji. 1999. realiziram multimedijalan projekt “Dravski čovjek” koji spaja slajdove, filmske isječke vode i zvučnu podlogu nastalu u močvarama oko Drave. Projekt se izvodio u Art radionici Lazareti u Dubrovniku u produkciji Akademije likovnih umjetnosti. Za potrebe Krunisanja kralja Tomislava izrađujem video klipove koji kombiniraju animaciju i specijalne efekte i tako ulazim u svijet VJ-inga. Započinjem suradnju s novo osnovanim timom unutar Attacka, Fade in i radi postprodukciju na nekoliko eksperimentalnih filmova, spotova i reportaža.

Odmah po diplomskom radu 2001. koji je multimedijalan i bavi se umjetničkim radom Krešimira Zimonića ulazim u projekt Zagreb filma kao redatelj jednog djela omnibus animacje “Kamov” koji je dovršen 2003. gdje kombiniram stop animaciju i klasičnu cel animaciju i sam radim postprodukciju. U međuvremenu završavam

.

Zapošljavam se kao animator na dugometražnom crtanom filmu, a potom radim razne poslove na RTL televiziji, od montaže do postprodukcije i dizajna. 2004. radim u producentskoj kući kao animator i kompozitor slike i tu realiziram brojne animirane televizijske spotove. 2005. izrađujem špicu za film “Kad Miki kaže da se boji” i na Akademiji dramskih umjetnosti upisujem seminar Dizajn za film i video. U međuvremenu razvijam projekt za svoj samostalni animirani film “Krsnica” koji nikada ne bude odobren na fondu. Film je predstavljen na skupnoj izložbi Ars Attack u Puli 2005.

Od 2004. surađujem kao novinar s tjednikom Feral Tribune na temama animiranog filma i objavljujem niz razgovora s autorima animacije koji su dolazili kao gosti svjetskog festivala.

Grafički dizajn 2003. – ??

Vraćam se grafičkom dizajnu 2 godine nakon diplome koju sam stekao na odsjeku primijenjene grafike. Prvo na Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” odrađujem desetomjesečnu civilnu službu gdje dobivam veliko iskustvo u radu na oblikovanju i prijelomu knjiga, letaka, brošura, web stranica. Od 2006. radim u Sizis dizajn studiju kao grafički dizajner i art direktor te ostvarujem veliki broj grafičkih projekata iz vizualnog identiteta i kreativne komunikacije. Od 2008. ponovo sam freelancer.