Priita Pärna nije potrebno previše predstavljati starim posjetiocima Animafesta. Već postoje poklonici koji u redovima stoje da pokupe djelić inspiracije ovog razigranog lucidnog Estonca. Sad je snage udružio sa suprugom, bivšom studenticom, i prvi put nakon deset godina završio film. Nešto o njemu sam načuo iz filma Pärnography, prikazanog na prošlom Animafestu povodom nagrade za životno djelo. Tom prilikom sam vodio i razgovor koji će izaći u biltenu Animafesta, tekst je nepotpisan, ali oni koji trebaju znati, znaju tko ga je napisao. Tom prilikom mi je rekao kako on zapravo uopće ne voli animaciju što me zaintrigiralo.

Iz ovog djela ćete vidjeti i kako mi je bio mukotrpan posao taj intervju skinuti. Iz nekog razloga na snimci se neki djelovi ponavljaju kao da ploča preskače, uopće mi nije jasno zašto se to događa. Al to je inoako samo za informaciju, kako čovjek zvuči. Intervju je u cijelosti objavljen u ovogodišnjem biltenu Animafesta. Hvala Zimi još jednom što me bacio u vatru. Zahvaljujući tome imam sad Pärnov broj u mobitelu, a vjerujem da mogu i računati na njegov savjet oko novog filma “Ljubav i prevozna sredstva” koji je sad u predprodukciji. A zašto bi uopće htio njegove savjete? E pa zbog ovoga:

Trokut

Može li se kućanica zaljubiti u patuljka koji stanuje u njenoj pećnici? Kako to izgleda kad muž ode, a patuljak zamjeni njegovo mjesto? Pogledajte u ovom remek djelu.

Doručak na travi

Kontroverzan film koji satirično oslikava svakodnevnicu Sovjetskog Saveza. Pratimo 4 lika čija se sudbina na kraju spoji na poznatoj kompoziciji. Film je dobio brojne nagrade, između ostalog glavnu nagradu na Animafestu.

Time Out (1984.)

Posebna poslastica koju sam puštao klincima na Šipanu. Tom filmu su se posebno veselili i svaki dan su tražili da ga pustim opet. Ne moram niti objašnjavati koji je to za njih bio kulturološki šok i koliko je utjecalo na njihov način razmišljanja o stvaranju filmova.

Još jednom napominjem, u kinu Movieplex je Pärnov najnoviji film pa preporučam da provjerite ima li života bez Gabrielle Ferri. Isto tako, javio mi je da sa sobom nosi kolekciju svojih filmova na novo izdanom DVD-u. Pa tko voli, nek se javi, vjerojatno na štand u kino Europi.

Mota mi se mota jedna nevjerojatna misao po glavi. Već sam u nekoliko navrata shvatio da se kod nas podkasti baš ne rade, slabo ljudi i znaju što to znači, i tako malo po malo, shvaćam ja da sam možda jedini. Zavrtilo mi se u glavi od toga. Je li to stvarno? Pa kako je to moguće? Aljoša, koji je kao neki autoritet u svijetu blogova ima saznanje da nitko u Hrvatskoj to ne radi na svom blogu. Dakle, postoji podkast na reprodukcija.tv i to je to. Meni je podkast stvarno drag, s obzirom da sam svoj zagrebački studenski život između ostalog obogatio sudjelovanjem u pokretanju Sanatorija Dr. Schwantza na radiju 101, koji je pokrenuo Robi Zuber još tamo ’98.

Možda me sjećanje izdalo, ali mislim da je prvo meni prišao s tom idejom, ili Goranu ili Bori, ma nebitno. Ekipirali smo se i pamtim i danas to snimanje, ušli smo u studio, i blebetali dva sata takve budalaštine da to svijet nije čuo. Urednici su vrištali od smijeha. Mi smo bili pozitivni, zadovoljni, uzbuđeni. Kod Borisa u sobi slušali smo na radiju prvu epizodu, preznojavali se, pizdili na Robija što se ubacuje i dosađuje, skakali od sreće, ko mala djeca kad je bilo gotovo. Nisam siguran, ali danas kad o tome razmišljam, tada sam vjerojatno bio najsretniji čovjek na svijetu… Bit će o tome još govora na kit.hr, ali eto, malo sam se prisjetio.

U svakom slučaju, danas je moja srećica, otkako je ispao onako zelenkast i sluzav iz majčine utrobe, mali Matek koji pristaje da ga snimam, ali još uvijek osjećam da se previše glupira. Uostalom, prosudite sami, evo nas u drugoj epizodi serijala Otac i sin. Slušaj!

Neki se sigurno neće složiti s ovim naslovom, ali napominjem da je riječ o mome iskustvu. Sigurno je bilo i luđih birtija ali ja ne znam i nisam bio. E pa, bili mi malo u Sarajevu. Sarajevo fino mjesto, ali opet mi se ne da pisati. K vragu! Prešlo mi je u naviku. He! :) U ovom podkastu malo priče o novoj birtiji usrid Sarajeva, zove se Babilon i u nju zalazi sva ova malo alternativnija ekipa. Bez pardona na repertoaru prži od Marleya do Pekinške patke. Cijene, sitnica. Ljudi puno, veselo i pozitivno. Komadi, e to je tek ono pravo. Doduše, sve su klinke. A ima i nekakih tipova sa presmiješnim uletima. U svakom slučaju, vrijedi posjetiti. U ovom podkastu osim mene društvo će vam praviti i Eric Truffaz u podlozi, Bob Marley, a bogami i Alehandro Buendija te naravno, neizostavni sinek glavom i glasom, Matija the terrible, wuahahahaha!! Slušaj!

Jučer je počeo pssst festival u cekate-u. Koliko se god u početku činilo nevjerojatno i neizvodivo, uspjeli smo svaki svoj zadatak odraditi. Dovedeni su muzičari, Meštar iz Dobrojutro Hrvatska je to elokventno vodio, došla je šačica publike i sve je bilo spremno za početak. Manifestaciju sam snimao, pa ću vam pustiti dio. Ovo što se čuje je band koji se zove K.I. ili ti kreativne intervencije, što me podsjetilo na naš k.i.t. s tim da su oni istraživanje zamijenili intervencijom.

Prvi dio programa bio mi je podosadan, pored mene je sjedio L.I.P. Iznenada me budi njegov glas: “Draško!” Ja se budim. Na ekranu: Velika pljačka vlaka, ma, ne mooooguuuu….

Kad je došao Chaplin, bilo je puno lakše. Stari je car uspio u 5 minuta izazvati urnebesan smijeh, a ja sam se još morao suzdržavati jer nisam smio pisnuti, naime, snimao sam zvuk. Moram pothitno smisliti kako da mi se ova spravica isplati, jerbo, će to biti ubrzo pitanje bačenog novca.

Hipišizik metafizik!

Rečenu spravicu, na žalost, nisam imao na koncertu Ramba, ali bio sam sretne ruke. Naime, pisao sam mu kako me zaitrigirala pjesma Hipišizik Metafizik i on se na moju sreću i nevjericu potrudio i poslao mi pjesmu. Sad je možete pročitati u obnovljenom postu.Ako vam se svidila pjesmica, svidit će vam se i spot. (koji nije za tu pjesmu, ali još jedan je primjer lucidnosti i nevjerojatne energije ovog kantautora)