U novoj firmi se radi web dizajn. Iako djeluje lako, ima puno sitnica na koje treba paziti, sve je minijaturno, minuciozno i problem je što ja o tome ne znam ništa. Kao, reklo bi se, nema veze, naučit ću. Ali to nikako da se dogodi. Možda sam prestar za ta sranja, stalno mijenjanje posla, kao gaće poslije redovnog tušranja. Možda se zato tuširam dva puta dnevno u zadnje vrijeme. Da isperem sa sebe gomilu nagomilane gluposti. U novinama ništa novo, u mojem životu samo gomila dugova koje nemam pojma kako namaknuti. Možda bi trebao ko onaj frajer, kako li se zove, Đorđe. On mi je rekao da je prodao sliku za 70,000 eura. U stvari nije mi on rekao, rekao mi je Božo. Koji Božo? Bili ste na Šipanu? E pa ja jesam, ovo ljeto. Vodio radionicu. Odbijao nasrtaje, po Barbari ne baš uspješno, mladih otočanki. Život se na deset dana pretvorio u zajebanciju. A Božo? O tom potom. (Pažnja! Veliki, dosadni tekst!)
Entries Tagged 'dizajn' ↓
Taj web dizajn, otočke šmizle, kukavni filmaši i naturalizirani Nijemci
August 29th, 2008 — dizajn, poslovi
Otkaz
July 21st, 2008 — dizajn, identitet, poslovi
Dugo mi je trebalo da se na to odlučim. Nisam bio siguran je li to najbolje rješenje za mene.
Nazvao me poznanik, za sada ćemo ga nazvati Dizajner, jer to savršeno odgovara njegovom liku i djelu. Pitao me što radim, jesam li zadovoljan s poslom. Istina je bila takva da nisam bio zadovoljan. Već dugo sam imao osjećaj da stagniram u onome što radim, kako ne pripadam u firmu, godine prolaze i pravo je vrijeme za nešto drugo. Već je bilo pokušaja da se ubacim u neku firmu i posebno me potakao rad na Puli da počnem o sebi razmišljati kao sposobnom dizajneru koji ipak može ponuditi nešto više od onoga što nudim u Sizisu. Ima tu i drugih detalja koje nisam više mogao podnositi, ali bilo bi sad nepošteno od mene da ih tu iznosim. Ono što je bitno je da je Sizis i vlasnica Vesna prema meni bio maksimalno fer i dao mi priliku da se dokažem, koju sam ja i iskoristio. Sad je došlo vrijeme da idem dalje.
