Entries Tagged 'travoltino' ↓

Andy Kaufman u Carnegie Hallu

Dakle, Andy Kaufman je bio likčina. Ukratko, radi se o komičaru. Opširnije, radi se o najluđem komičaru koji je hodao zemljom, barem otkad je masovnih medija, pa danas postoji zapis/dokaz o tim remek djelima ljudske zajebancije na pozornici. On nije bio samo komičar, bio je i konceptualni umjetnik, provokator, eksperimentator, i shvaćao je svijet show businessa kao veliki vlastiti laboratorij ljudske gluposti i humora. Ono što je radio ako se želite diviti Jimu Carreyu možete pogledati u filmu majstora ekranizacija biografija Milosa Formana, “Čovjek na mjesecu”. Nisam pogledao rečeni film, iako me Boro nagovarao, ali sam se zato razmilio po YouTube-u i našao fenomenalnog materijala. Od njegovih nastupa najdalje u ludosti i zajebanciji otišao je show koji je održan u Carnegie Hall-u, NYC gdje je cijelu publiku na kraju potrpao u 20-ak autobusa i odveo na kekse i mlijeko. Zato se taj show u žargonu zove “Milk and Cookies Show.” Hvala ovom manihaku koji je marljivo to kodirao i prebacivao na YouTube, a vama evo, na dar ova playlista koju sam na veliko zadovoljstvo otkrio.

Continue reading →

Oko za oko - kita za kitu!

 Ne pitajte ništa, osjećam se pomalo kao Kay iz Sniježne kraljice. Znate onaj, što je dobio komadić leda u oko, koji mu se polako uvukao u srce i tako, malo po malo, njega pretvorio u bešćutnog gada. Nisam dobio ledom u oko, ali sam dobio Matijinim noktom. Da, da. I ne, ako pitate, nije me tukao. Nismo se čak ni igrali, u tom trenu je bila neka beznačajna radnja, uzimao sam mobitel s kreveta na kojem je on nešto ležao i mahao, mahao. Odjednom, njegov prstić zakači moje lijevo oko, a ja se previjam od boli. Odlazim u kuhinju i potpuno nespreman na bol previjam se u kutu i čekam da prođe. Vraćam se u sobu, ali vidim da bol ne prestaje, liježem nazad u krevet. Barbi, uobićajeno: „Ma daj, što se preseravaš?“ „Ne preseravam se, boli me za popizdit!“

Continue reading →