S obzirom da sam u cijeloj priči sudjelovao pod studiom Grbac, u ovom tekstu neće biti slika, osim ako to odobri Mirna Grbac, koja je nositeljica projekta. Naravno, ova priča je eksperimentalno na blogu jer sam skužio potrebu za tzv. nelinearnim sadržajem. Ukoliko se eksperiment pokaže kao dobar, raspisat ću se u sve pravce i puniti blog.
Vizualni identitet Pule kao turističke destinacije
Vidio sam natječaj za vizualni identitet Pule kao turističke destinacije kao i za grad Vodnjan zahvaljujući linku koji je netko postao na belisvet. Nakon dugo premišljanja Mirna me nazvala i odlučila me uključiti kao i Borisa koji je poznat kao vrstan poznavatelj običaja, predaje kao i kulturne i sociološke slike Pule. Vodnjan smo odbacili, ova Pula nam se odmah učinila kao veliki izazov. Kod svakog dizajnerskog zadatka osnovni je iz teksta natječaja definirati koji je problem. Generički, problem se može svesti na “mi gubimo na vrijednosti jer smo zapustili svoj image, sad nam treba facelifting da popravimo tu sliku i da povećamo svoju vrijednost”. Veliko je pitanje kome se jedna turistička zajednica obraća, tko su njeni krajnji korisnici, ako ne turisti. Tu smo se puno gubili na početku, a i kasnije. Od ove točke govorim isključivo o svom radu, s obzirom da je on zajednički s Mirnom, a Borisov doprinos je nezamjenjiv, ali bi s njima morao uskladiti neki zajednički tekst, tako da ću se zadržati na svom subjektivnom doživljaju rada na tom projektu.
Problem
Sadašnji vizualni identitet turističke zajednice neprepoznatljiv je, koristi gotovo neupotrebljivu ilustraciju rozete s građevine franjevačkog samostana, hoće se ići u korak s vremenom i ciljanoj skupini prikazati Pulu kakva je sada i kakva će ona postati uz ovakvu turističku zajednicu. Dakle, gleda se na budućnost, ide se na stvaranje slike kao dodane vrijednosti za jednu turističku zajednicu. Da bi se došlo do odgovarajućeg rješenja, potrebno je pristupiti istraživanju, i u znanstvenom i u kreativnom smislu, napuniti se informacijama i idejama te u tom prepunom bazenu iščupati odgovarajući dizajnerski rad.
Istraživanje
Nakon što smo shvatili da treba malo potegnuti do Pule, obratili smo se Borisu i dogovorili sastanak u Puli, kod njega doma. Listala se velika monografija “Pula” u kojoj je fotografijama i pripadajućim tekstom Pula prikazana kao grad palimpsest. Prošli smo sve vizure, od one ratno mornaričke, do multikulturalne, višejezične, do čestih migracija, simbolike, emocija, stila, ritma i sadržaja. Padale su ideje, ja sam nabacivao neke skice u letu koje spajaju antiku, suvremeno, zabavu i more. Vrtili smo mnoštvo asocijacija, ali nismo dozvolili da ni jedna ne ostane previše na stolu, samo smo nabacivali što više pravaca kako bi imali bogatu sirovinu za razradu.
Uslijedilo je cjelodnevno fotkanje po gradu. Prvi put sam Pulu gledao kao turist, unaprijed smo si zadali pravac i sadržaj, pa smo polako šetali i zaustavljali se kako bi što zanimljivo uslikali. Prošetali smo i prostorima turističke zajednice, smatrao sam da je važno zamisliti korištenje znaka u tom prostoru, pa sam i to slikao, iz više uglova. Slike su dostupne na ovoj adresi.
U Zagrebu, nakon ugodnog vikenda, me čekala hrpa skica koje nigdje ne vode, neke nemušte ideje i sve je izgledalo totalno frustrirajuće. Najlogičnije bi bilo uzeti grb Pule, pa je nekoliko rješenja krenulo u tom smjeru. Šarao sam po bilježnici i došao do dobrog štosa koji je više ličio na neki dječji festival, arena je kao brod, a iznad nje puca vatromet. Kolažno razmišljanje. Nakon nekoliko sastanaka s Mirnom odlučeno je da ću stvar razvijati u ta dva pravca, a da Mirna krene razrađivati svoja dva rješenja. Mislili smo da je to dovoljno, za sada. I onda, u trenutku nesigurnosti krenuo sam šarati bjesomučno kistom i tušem po papirima. Ponekad kad skiciram ponese me materijal, pa je dobro da s olovke pređem na kist ili obrnuto, samo da me gurne u nekom drugom smjeru. U jednom trenu sam skicirao neke mrlje koje su me počele asocirati na prozore od arene, ali u negativu, dakle ono što je na areni rupa, kod mene je bila fleka. Nasmijao sam se i sjetio Matka Peića i njegove priče o AHA refleksu kod djece. To je bila zadnja slamka i ja sam odlučio ispod napisati rukom Pula u plavoj boji i par flekica izbaciti kao da je vatromet, i u biti, dobio sam isto onaj brodić-arenu s vatrometom ali u stiliziranom, kaligrafskom obliku. Naravno da sam to tek poslije povezao.
Implementacija
Sva rješenja je potrebno dovršiti, posložiti i razmišljati o primjeni. Igramo se vizitkama, memorandumima, smišljamo neke kombinacije, premještamo tipografiju sa znaka na znak. Svi elementi se moraju posložiti u neku logičnu prezentaciju i to nam je bio cilj. Boro je intenzivno radio na tekstovima, onome što smo likovno napravili smo pokušavali dati neki verbalni smisao, kako bi argumentirali ideje i prijedloge.
Rješenje
Prezentacija prijedloga sa svim rješenjima opremljena odgovarajućim slikama i tekstom slaže se po logici da prvo i zadnje rješenje uvijek bude ono koje preferiramo. U konačnici smo dobili dokument koji je isprintan i kaširan na kapu te poslan komisiji u Puli. Krenulo je čekanje sa strepnjom. Čuli smo da se prijavilo preko 30 autora i to je poprilična brojka. Pomalo sam se osjećao kao da sam ponovno na prijemnom likovne akademije.
Nastavlja se…
