Što je za mene umjetnost?

Za sada mislim da je to stvaranje. Ali nikako stvaranje bez smisla. Smisao je intervencija u postojeće stanje, dakle, poticaj na promjenu. Može li tako i politika biti umjetnost? Da ako se bavi univerzalnim pitanjima, kao što je to radio Gandhi, ili Martin Luther King. Mislim da su oni bili istinski umjetnici borbe za održivost ljudske rase. Može li oglašavanje biti umjetnost? Pa to i je već stotinama godina. Ako se slažemo da je Sistinska kapela Michelangela vrhunska umjetnost za svoje vrijeme, kad pogledamo koja je, zapravo, svrha iste doći ćemo do oglašavanja. U ono je vrijeme oglašavanje crkvene hijerarhije, plemića, mitova, i sličnih motiva bilo bitno da bi se sačuvao poredak. Danas umjesto svetaca imamo artefakte na koje trošimo novac i tako hranimo vječno gladnu liberalno kapitalističku beštiju, a umjesto sa fresaka, bolji život vrišti nam sa TV ekrana, u novije vrijeme sa bannera. Plivati u tome mediju, dakle, oglašavanju, za mene predstavlja pravi umjetnički izazov. A sad mogu i jasno vidjeti što mi je smetalo po salonima, galerijama i općenito umjetničkim akademijama. To je učeni patos koji je zapravo mimikrija za kukavičluk, svaka čast izuzecima.

A sad pitanje.

Što je za vas umjetnost?

Ajmo jednu sticki emotivnu raspravu da se naježim!